Još mi ponekad
dođe u snove,
u istom haljetku
duginih boja,
iste mi riječi
njoj mrakom zaplove:
"Laka ti noć,
malena moja".
Uđe u oči,
u srce u pore,
korakom vojnika
pred sudnji boj,
njene mi usne
šapatom zbore:
"Laku ti noć,
maleni moj".
Negdje još ima
u ovom gradu
ulica ljubavi
klupa bez broja,
jedno palidrvce
za jednu baladu:
"Laka ti noć,
malena moja".
Imaš suzu
boje runolista,
košulju,
neki smiješan kroj. .
.
ti isti, ja,
sebi ni slična:
"Laku ti noć,
maleni moj".
Da li ću te
još jednom sresti
ili ćeš zauvijek
nestati k'o Troja…
Još jedna sjen'a
na srebrnoj niti:
"Laka ti noć,
malena moja".
Na po' si puta
a već na dnu
sa glavom u pijesku
kao noj . . . ?!
U svakom osmijehu
još tražiš Nju?
"Laku ti noć,
maleni moj".
Коментари
Постави коментар