On je čovjek koji govori ljudima; čovjek, istina, obdaren življim
senzibilitetom, većim entuzijazmom i nježnošću, raspolaže većim poznavanjem
ljudske prirode, i ima obuhvatniju dušu nego što se može pretpostaviti da su
prosječne duše u ljudskom rodu; to je čovjek zadovoljan svojim ličnim strastima
i voljom, i raduje se više no ostali ljudi životnom duhu koji je u njemu; on
uživa u kontemplaciji sličnih težnji i strasti koje se manifestuju u zbivanjima
svijeta, i obično osjeća nagon da ih stvara i ondje gdje ih ne može naći. Pored
ovih osobina, on ima još jednu sposobnost: da odsutne stvari utiču na njega kao
da su prisutne više nego na ostale ljude; sposobnost da u sebi dočara strasti
koje su zaista daleko od toga da budu iste kao one koje proizilaze iz stvarnih
događaja, a koje međutim ( naročito u onim djelovima opšte simpatije koji
raduju i vesele) mnogo više liče na strasti koje dolaze od stvarnih događaja
nego li išta što su ljudi, samo svojim sopstvenim umom, navikli da osjećaju u
sebi;- otuda, a i iz prakse, to je čovjek koji je stekao veću spremnost i moć izražavanja
onoga što misli i osjeća, a naročito onih misli i osjećanja, koja se po
njegovom ličnom izboru, ili prema strukturi njegovog sopstvenog uma, rađaju u
njemu bez neposrednog spoljnjeg uzbuđenja.
Коментари
Постави коментар