U
ranom dobu, kada s čežnja tajnih
Treperi
duša, s njome sam se srio
Na
izvorima gora zavičajnih.
U
njenoj ruci pun je kondir bio
Sunce...Ja
klekoh...I dokle me grije
Njen
pogled, ja sam žedan sunca pio.
U
duši začuh slatke melodije,
I
sve mi sjajem čudesnim zablista,
Milo
i toplo, kao nigdje prije.
Zavjesa
spade...I ljepota čista
Ukaza
mi se na svom oltaru,
Pod
spletovima lovorova lista.
I
ja zatreptah u sreći i žaru.
I
vidjeh gdje se gore uzdrhtane
Oblače
tiho u duginu šaru.
Pune
rubina poviše se grane,
I
ko da širok jedan veo sjajni
Pokri
visoke grebene i strane...
U
ranom dobu kada s čeznja tajnih
Treperi
duša, s njome sam se srio
Na
izvorima gora zavičajnih.
Od
onoga časa njezin korak mio
Ja
svuda čujem, i sve mislim na nju,
I
s njom u srcu nosim svijet cio...
Noću,
kad mjesec topi se po granju,
Ona
mi dodje na doksat ko neki
šum
tajni. Mirno, u čudnom treptanju,
Uza
me sjedne, i njen veo meki
Šusti
uz moje bokore doksatne,
Ko
srebrn šušanj zvijezda daleki.
Puna
dobrote tihe, blagodatne,
Pruži
mi ruku i ko sestra prava
Priča
mi svoje pripovjesti zlatne...
Znaš
li zvuk harfe kada podrhtava
Od
slatke čeznje? Tako dršćem i ja
Na
svaki glas joj do razdanka plava...
U
zoru ode. Tamo gdje se svija
Sa
makovima crvenim raž zdrela,
I
zvoni pozdrav ranih melodija:
Stane
i motri na uboga sela,
Na
kolibice gdje magla blijeda
Pokriva
suha radenička čela.
Pošlje
je vidim: penje se i sjeda
Na
hladni greben i gori, s vrhunca,
Očima
suznim moju zemlju gleda.
Odem
li tamo gdje pod granjem bunca
Srebrni
izvor, nadjem je gdje bdije,
Nad
ljiljanima punim zlatna sunca.
Sidjem
li doli, jezeru, gdje vije
Miris
jasmina, i ljubica skori,
Vidim
gdje naga rukom pljeska, bije,
I
kao rana zora kada zori,
Njezino
tijelo od sunca i rose
U
srebrnijem talasima gori...
O,
kako milo šušte njene kose
Pod
oreolom, i meni se čini
Nagdje
na zlatnu planetu me nose...
Gledam
i strepim...Šumore jasmini,
Svilene
ptice slijeću iz gnijezda:
I
moja duša nad njom, u visini,
Leprša-
puna duga i zvijezda.
Коментари
Постави коментар