Kad mene ne bude, kada sve što je ostalo od mene postane prah - o ti, jedini
moj prijatelju, o ti, koju sam volio tako duboko i tako nježno, ti, koja ćeš me
sigurno nadživjeti - ne dolazi na moj grob... Ti nemaš tamo šta da tražiš. Ali
u trenucima usamljenosti, kada te obuzme ona stidljiva i bezrazložna tuga, tako
poznata dobrim dušama, uzmi jednu od naših omiljenih knjiga i pronađi u njoj
one stranice, one retke, one riječi, od kojih su nam - sjećaš se! - zajednički
navirale slatke i bezglasne suze...
ОдговориИзбришиKakav izbor pesama je danas - samoća i tuga... Baš te krenulo...
Tko se nešto zalomilo... Samo u poeziji :)
Избриши