Oton Župančić - OLUJA

Pogledao joj je u zjene

i ona ga se bojat stala,
kao biljka je ustreptala:
„Živa su vatra tvoje zjene.“
„Živa su vatra moje zjene
jer noćas oluja u njima vlada …
K prozoru sa mnom pristupi sada,
pogledaj noćne demone zlene!“
Pred njima kesteni se viju,
plaču nad vodom,
iznad njih oblaci gromkim hodom
nad gradom, mračnu melodiju
pjevaju svodom …
Munja — grom . . . „Sad skreni zjene
kroz grane spletene:
ponos tornjeva tih — kao smijeh bruje,
prkosan, izazivlju snage oluje.
Vidiš li, čuješ li divlju tu bunu
što uvis sunu?
O djevojko mlada,
sad znaš zašto sada
živa su vatra moje zjene?!“