Ni reč, ni stih, ni zvuk
tugu moju ne kaza;
A duge sveudilj neke
nebo i zemlju
spaja i spaja luk.
2.
I krenem, i rodna kob
sve dublje me koreni.
I kriknem,
i u srce kao nož rođeni zarije se krik.
3.
I krvlju tu pa tu
materom u krug.
A svićem sa zorama,
a s večeri setno
nestaje me za gorama.
Коментари
Постави коментар