1.
Tišinom čudno
sve mi zasvetli, -
krilata pohodi me ona.
Nerođenih zora
zapoju mi petli;
sa dan iskon-mora
potonula, čujem, bruje zvona.
2.
Raduj se,
svemu si spona,
pokoji u tebi svi žive.
I duša
tuzi što sklona;
i prazninom što
dani zasive, -
u pohode to sprema ti se ona.
3.
I čudom,
u neprohod me spletu,
putanje isprave se krive;
i radosnica suza
orosi me kam.
Tišinom čudno
sve mi zasvetli, -
krilata pohodi me ona.
Nerođenih zora
zapoju mi petli;
sa dan iskon-mora
potonula, čujem, bruje zvona.
2.
Raduj se,
svemu si spona,
pokoji u tebi svi žive.
I duša
tuzi što sklona;
i prazninom što
dani zasive, -
u pohode to sprema ti se ona.
3.
I čudom,
u neprohod me spletu,
putanje isprave se krive;
i radosnica suza
orosi me kam.
Коментари
Постави коментар