Moje
riječi sve mirišu slatko
ko
breskve zlatne, ovijene svilom,
kad
lahor treperi sa arijom milom
fontane
bistre što žubori glatko,
jasna
i sjajna, da joj može svatko
osjetiti
ritam ritma svoga bilom.
Ljubavi
očaran čudestvenom silom
klonuh,
Beatriče, o, čudna, vječna gatko,
na
sagu bajke što prekinu se kratko,
i
usnuh u Ljepoti kao što se sniva
kad
plamti srce kao vatra živa,
a
na kraju konca tako biva,
u
sumraku sivom iznad sivih njiva
zavjesa
pada olovna i siva.
Коментари
Постави коментар