Toplo
je polja milovao tih,
tih
zamah jugovih krila,
kad
sam s tobom draži od svih,
svih
dana provela bila.
Hteli
smo svega šetati čas,
u
dan smo jedan šetali dug
sve
do u suton siv -
ali
jug, taj topli jug
tome
je kriv.
Kao
poljubac šaptala kap,
kap
svaka pri padu s grana
raskošno
snežni smejao se slap,
slap
snežni i voda s brana.
Jedanput
samo na um mi pao
on,
koga volim, i da je greh
naš
izlet prema njemu -
ali
smeh,
taj
voda smeh,
kriv
je svemu.
Visibabe
je ćutao cvet,
cvet
skriven gdegde kraj džbuna,
al
dragoj svojoj ipak smo pet,
pet
nežnih pronašli kruna.
I
na rastanku, kad besmo tužni,
meni
si ovu dao na dar
kiticu
cveća rana -
ali
čar
tome
je čar
kriva
prolećnog dana.
ОдговориИзбришиNismo mi krivi, haha... naravno da nismo! Ne sećam se ove njene pesme ... :)
Što bi rekao jedan moj komšija: "A ne no ja sam!" :)
Избриши