Bilo
je to kao da se neizlečivost ostvarila:
Užas
je bio na vrhuncu
U
isto vreme kad i očaj
i
neprebol.
A
to se širilo
Na
čitav život moje duše u budućnosti.
Bog
tada beše postao nepronalaziv.
Bila
je jedna crna tačka
U
koju se slila moja sudbina.
I
počivala tamo
Sleđena
Sve
dok se vremena
Nisu
upila u apsolut.
Bog je postao nepronalaziv... sjajno!
ОдговориИзбришиUvek je tako, ne važi samo za Boga.
Moje stanje svesti određuje da li ćeš ti biti pronalaziv meni.
Naravno, isto je gledano i s druge strane.
Jedino kod Boga nije upitno da li On nas može sve i u svakom času pronaći.
Upitna je samo naša spremnost/otvorenost prema njemu... :)
Samo to - spremnost (predanost) i otvorenost (potpuna) i On je tu. A u stvari, mi sebe iskonskog pronalazimo u svoj svojoj božanskoj biti.
Избриши