Kad god kiša počne kleti,
zadrhti u bašti grana,
kad tjeskobu svak' osjeti
ja se latim kišobrana.
Isprate nas tad u šetnju
zvona gradske katedrale,
a duge nas ruke sretnu
pokvašene magistrale.
I dok kišni doboš bije
nekuda nas vode puti,
kao bezbroj dana prije
ja mu pričam, a on ćuti.
Niko ne zna tako slušat'
duge priče mojih rana
k'o što znade jedna duša
dobrog, starog, kišobrana.
Pričajuć' o puno čemu,
zaboravim na sve boli
i spomenem jednu ženu,
u daljini, što me voli.
I tako će proći sati
lutanja duž magistrale,
dok nas prvi sumrak vrati
u tišinu sobe male.
Svakog ljeta stane priča,
al' s jeseni opet ranom
vidjećete vi mladića
na magistrali, s' kišobranom.
kad tjeskobu svak' osjeti
ja se latim kišobrana.
Isprate nas tad u šetnju
zvona gradske katedrale,
a duge nas ruke sretnu
pokvašene magistrale.
I dok kišni doboš bije
nekuda nas vode puti,
kao bezbroj dana prije
ja mu pričam, a on ćuti.
Niko ne zna tako slušat'
duge priče mojih rana
k'o što znade jedna duša
dobrog, starog, kišobrana.
Pričajuć' o puno čemu,
zaboravim na sve boli
i spomenem jednu ženu,
u daljini, što me voli.
I tako će proći sati
lutanja duž magistrale,
dok nas prvi sumrak vrati
u tišinu sobe male.
Svakog ljeta stane priča,
al' s jeseni opet ranom
vidjećete vi mladića
na magistrali, s' kišobranom.
Коментари
Постави коментар