Ne mrzim ljude,
samo se bolje osjećam
kad nijesu u mojoj blizini.
Smjestite me u sobu sa više od
tri čovjeka
i odmah se ponašam
bolesno,
čudno.
Jednom sam
čak pitao moju ženu:
tri čovjeka
i odmah se ponašam
bolesno,
čudno.
Jednom sam
čak pitao moju ženu:
Slušaj, mora da sam
bolestan... možda bi trebalo da odem kod
psihijatra?
Isuse, rekao sam, možda me izliječi
i šta ću
onda?
Samo me pogleda i
zaboravili smo
čitavu
stvar.
bolestan... možda bi trebalo da odem kod
psihijatra?
Isuse, rekao sam, možda me izliječi
i šta ću
onda?
Samo me pogleda i
zaboravili smo
čitavu
stvar.
Haha,........."Isuse, rekao sam, možda me izliječi i šta ću onda?"
ОдговориИзбришиSlatko sam se nasmejala ...
Podsetilo me na repliku iz ne znam ni sama kog filma: "Ne znam da li da idem do psihijatra, jer ako od mene napravi pedera, ubiću ga..."
Pripisuju isuviše moći psihijatrima, haha...
Psihijatrija je, barem ovdje kod nas, u suštini, svedena samo na farmakologiju. Bez nje ne bi ni postojala. Ali ni zapadnjačka psihoanaliza nije ništa bolja. Ako se uzme u obzir da su za ozbiljnu psihoanalizu potrebna čak godine, nije čudo što psihoanalitičari žive "kao bubreg u loju". A recimo jedan od najpoznatijih, Artur Džanov, sam piše da u karijeri jednog psihoanalitičara najviše 20 do maksimum30% bude izliječenih pacijenata, ali da se kada pišu knjige ili ekspozee za seminare, apsolutno svi bave isključivo tim izliječenim, pa se stiče utisak da nemaju nijednog "promašaja". Niko se ne dotiče neuspješnih seansi.
Избриши