Vitomir-Vito Nikolić – PJESNIK

Bude ponekad teško čovjeku
kad ga nekakava patnja skoli,
pa ode da traži riječ neku
ko travu od koje manje boli.

I ne vrati se nikad više
iz svoje duše ko iz gore,
ostane tamo, svijeta lišen,
tražeći trave čudotvore.

Prebira smilje i kovilje
iako dobro zna taj patnik
da je nemoćno sve to bilje,
da ga je manje nego patnji.

A kada jednom ode s kišom,
kad svene ko avgust, kao ljeto,
osjetiš kako je s njim otišlo
nešto lijepo i svijetlo.




Коментари


  1. Dugo nije bilo komšije... ❤️... Letos sam se iz CG vratila s njegovom zbirkom "Posljednja pjesma"... ❤️

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Komšija je sad kod tebe, družite li se?

      Избриши

    2. Naravno, dugo mi je bio pod jastukom... Sad je na polici s drugim pesnicima... Nije mu loše tamo 😉

      Избриши
    3. Nije, samo da ne ostane tamo uspavan i neprobuđen...

      Избриши

    4. Ja moje poete radovno posećujem. Jedino se na knjigama poezije ne nalazi prašina...

      Избриши
    5. Znači da je "Nedjelja u gradu N." ponekad i u gradu B.

      Избриши

    6. Naravno da ponekad tumara gradom i ide od kuće do kuće... :)
      Verujem da ima još dosta gradova i van CG da i njima nedelja tumara...
      Ne brini za komšiju, u sigurnim je rukama... ❤️... pesnici kod mene imaju specijalni status, još malo pa kao Andrić :)

      Избриши
    7. Samo što nije greškom naljegla, i zna šta će i kud će :)

      Избриши

Постави коментар