Pismo je ko leptir: dodirne nas krilom
u lepetu tihom i već nestane.
Pismo je ko miris što ne prestane
da miriše lipom, tijelom, kosom, svilom.
Od lepeta pisma pelud slatkog praška
sa vrška prsta polako se trusi.
Iz pisma žive riječi lepeću ko dusi,
a pismo vene ko ocvala čaška.
Pismo je ko miris što ne prestane
da miriše lipom, tijelom, kosom, svilom.
Od lepeta pisma pelud slatkog praška
sa vrška prsta polako se trusi.
Iz pisma žive riječi lepeću ko dusi,
a pismo vene ko ocvala čaška.
ОдговориИзбриши"Iz pisma žive riječi lepeću ko dusi... "
Vidim ja da mi je svašta o Krleži promaklo...
Mnogo, mnogo toga dobrog kod Krlržr ima. Voljka ti u poeziji, voljka ti u prozi :)
Избриши