Opet je, opet tu tvoj pogled mili,
i opet eto nas,
na davno mrtvo, na to što smo bili,
vraća me taj tvoj glas;
Al’ čemu? Tebi drugi ljubi oči
i boli s tobom toli;
Tvoj glas po noći drugom slatko toči
u vatri: Volim! Volim!
na davno mrtvo, na to što smo bili,
vraća me taj tvoj glas;
Al’ čemu? Tebi drugi ljubi oči
i boli s tobom toli;
Tvoj glas po noći drugom slatko toči
u vatri: Volim! Volim!
Da li je takav zagrljaj pritvornost,
priznaj mi samo bar,
da li je supružanska to pokornost
il’ ljubavni pak žar?
On nije stvoren za te; Ti si cela
za silnu strast, za plam.
Kad si mu otišla, ti nisi htela
savesti savet, znam.
priznaj mi samo bar,
da li je supružanska to pokornost
il’ ljubavni pak žar?
On nije stvoren za te; Ti si cela
za silnu strast, za plam.
Kad si mu otišla, ti nisi htela
savesti savet, znam.
Da l′ oseti on kada trepet vreli
kad je kraj tebe tamo;
Da li je uspeo prezreti svet celi
zbog jedne misli samo?
Da li je plačem umeo da sreta
hladnoće tvoje tren,
da l′ najbolja je žrtvovao leta
da sledi tvoju sen?
kad je kraj tebe tamo;
Da li je uspeo prezreti svet celi
zbog jedne misli samo?
Da li je plačem umeo da sreta
hladnoće tvoje tren,
da l′ najbolja je žrtvovao leta
da sledi tvoju sen?
Ne! Ja sam uveren, za te blaženstva
ne može biti s tim
ko vidi samo spoljna savršenstva,
lepote samo dim.
Da! Ti ga ne voliš… i tajnom vlasti
veza sa novom snagom
s nesrećnom dušom, sužnjem tužne strasti,
al’ kao ljubav blagom.
ne može biti s tim
ko vidi samo spoljna savršenstva,
lepote samo dim.
Da! Ti ga ne voliš… i tajnom vlasti
veza sa novom snagom
s nesrećnom dušom, sužnjem tužne strasti,
al’ kao ljubav blagom.
ОдговориИзбришиOvoga baš "vatra prve žeđi ostavila nije"...
Nije imala kad, ostaviti, tek se razbuktavala. Ubijen je u dvoboju kad je imao samo 26. godina. Dvoboju su kumovale dvorske spletke i svi istraživači Ljermontovljevog života se slažu da je dvoboj namješten i da mu je nađen protivnik koji će ga u dvoboju sigurno ubiti.
ИзбришиPošto mu je Martinov uputio izazov, Ljermontov je pokušao da izbjegne sukob i sklopi primirje sa Martinovim. Bez obzira na sve to, pa čak i pjesnikovu izjavu da odustaje od pucanja, Martinov je ostao pri tome da se izađe na dvoboj.
Dvoboj se zbio 15. jula 1841. godine, između 6 i 7 sati uveče nadomak Pjatigorska. Uslovi dvoboja su bili takvi da je bilo jasno da neko mora umrijeti: puca se do tri puta na rastojanju od 10 metara. Kada su sekundanti dali znak, Ljermontov, koji puca prvi, prezrivo gledajući Martinova namjerno promašuje, okreće pištolj uvis i puca u vazduh, a Martinov je, prišavši najbliže što se moglo, pucao u nepokretnog i razoružanog pjesnika. Metak je probio grudi i izazvao trenutnu smrt.
Petrogradsko društvo, čiji je Ljermontov bio žestoki i nepomirljivi kritičar, sa zadovoljstvom je primilo vijest o smrti pjesnika oštrog jezika, jedinog dostojnog nasljednika Puškina . . .
Treba reći da je, bez obzira što je kazna za dvoboje sa smrtnim ishodom bila surova i često je značila dugogodišnju robiju u Sibiru, vojni sud osudio Martinova na tri mjeseca zatvora u tvrđavi i crkveno pokajanje. Međutim, ruski car Nikolaj I ga je pomilovao i oslobodio i te simbolične zatvorske kazne.