Dobriša Cesarić - PJESMA O PROBUĐENIM SPOMENIMA

Propalu ljubav ne nosi se na put
Kao što nosiš kovčege i svežnje.
U spomenima život samo spava:
Kad probudi se - oni budu čežnje.
Putuješ dane i putuješ noći:
Oni su tvoje društvo u samoći.
U zanosima, lutanju daleku
oni te naglo zabole, zapeku.
Otiđeš dalje. Oni dublje riju
I glumljenu ti radost samo piju.
Na dnu ti srca čuče sumnje; čuju
micanje svake nade, pa je truju.
Tjeskobama, ljubomorom te muče,
U sutra sjenu bacajuć od juče.




Коментари


  1. Da, da... dovlače prošlost u budućnost .... nikako ne valja ako ti spomen ne donosi osmeh na lice...
    Smešiš li se sada?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Sjećati se samo lijepih momenata :) Još ti lebdi onaj osmijeh na licu, znam :)

      Избриши

Постави коментар