1.
Proleti njiva, topola, grana,
kućica niska u dnu šljivika;
zatrepti sjetno — od čežnje tkana —
dalekog doma drhtava slika.
Noć crni konac divljine suče,
I zvoni, zvoni točkova lupa,
kao da neko šinama stupa
pa nogom jednom drvenom tuče.
2.
kućica niska u dnu šljivika;
zatrepti sjetno — od čežnje tkana —
dalekog doma drhtava slika.
Noć crni konac divljine suče,
I zvoni, zvoni točkova lupa,
kao da neko šinama stupa
pa nogom jednom drvenom tuče.
2.
Stanica bučna velikog grada.
Drhtave noge tromo me vuku.
A noć i magla i kiša pada,
i nikog znanog da stisne ruku.
S perona samo nosač mi priđe,
poguren, s mokrim rukama dvjema.
Al mene i on nek mimoiđe:
za patnje ljudske nosača nema.
Drhtave noge tromo me vuku.
A noć i magla i kiša pada,
i nikog znanog da stisne ruku.
S perona samo nosač mi priđe,
poguren, s mokrim rukama dvjema.
Al mene i on nek mimoiđe:
za patnje ljudske nosača nema.
Коментари
Постави коментар