Zvonimir Golob - PONOĆ

Hoćemo li biti budni

kad smrt udari glavom

o vrata sobe?

Ako nas nađe u snu

i zagrljene

ti ćeš za mene umrijeti,

ja umjesto tebe.

Ako me zatekne budna

pokrit ću te srcem.

Nešto se kotrlja

pod našim prozorom.

Ptice su utihle,

stablo više ne raste.