Kroz kotlinu ludo rečica šumori
Vešajući zeljem srebrnaste trake.
Užareno sunce već zori na gori,
A u malom dolu leskaju se zrake.
Leži mladi ratnik sred kuštravih trava,
Oko gole glave pesma vlati šušti.
Otvorenih usta, bled ispružen spava.
Po njegovom licu svetlost neba pljušti.
Spava. Obris nogu perunika skriva.
Kȏ bolesno čedo tu nasmešen sniva.
O, zagrli ga, zemljo, tako mu je zima!
Iris zalud nos mu draži mirisima,
On ukočen leži s rukom na grudima,
Gde dve rujne rane s desne strane ima
Užareno sunce već zori na gori,
A u malom dolu leskaju se zrake.
Leži mladi ratnik sred kuštravih trava,
Oko gole glave pesma vlati šušti.
Otvorenih usta, bled ispružen spava.
Po njegovom licu svetlost neba pljušti.
Spava. Obris nogu perunika skriva.
Kȏ bolesno čedo tu nasmešen sniva.
O, zagrli ga, zemljo, tako mu je zima!
Iris zalud nos mu draži mirisima,
On ukočen leži s rukom na grudima,
Gde dve rujne rane s desne strane ima
Kako sam u kucanju mnogo griješio, htio sam da izbrišem moj komentar i ispravim slovne greške, ali sam zabunom izbrisao i komentar koji si ti postavila. Ne znam kako se to deseilo, ali eto...
ОдговориИзбришиInače, govorili smo neđe već o njemu i njegovom odnosu sa tada jednim od najpopularnijih pjesnika u Francuskoj, Verlenu. I fenomenu da je Rembo sve što je napisao, napisao do svoje 19-te godine.
Baš me interesuje, pogledaću blog o kom govoriš...