Zvonimir Golob - RANA

Izgovori, reče on,

riječi o kojima šutiš.
Izgorjet će u tebi,
ući u tvoje meso,
putovat će, proklinjući,
u tvojoj zatvorenoj krvi,
odvest će te daleko
od tebe same .

Šuti, reče ona,
riječi koje izgovoriš
stoje izmedju nas
kao kamenje
na kome okovani leže naši snovi .
Kažeš li: idem,
već si zatvorio vrata,
već si daleko, ne čujem korake na stepeništu,
ne znam jesi li
udario šakom
o vrata lifta.

Riječi koje zastanu
na pragu usana
padaju
kao nijeme životinje
na dno
svoga kaveza.

Govoriti ili šutjeti
znači izabrati
izmedju dvije samoće
onu, u kojoj već bdijemo
zagrljeni.