Gdje
moji koraci u hodu Zastanu,
Tamo se otvaraju vrata beskonačnog.
Gdje
moja pjesma nestaje,
Tamo počinje nijemo more pjesme.
Gdje
tama koprenom moje oči satire,
Tamo počinje sjaj svijeta neviđenog.
Oko
nas cvijest cvjeta I u prah pada,
U srcu zri ambrozijsko voće.
Kada
trud se radom uveliča,
Tada mi slijedi veliki poičinak.
Kada
ja u meni prestane, a još uvijek jeste,
Tada se ja u tebi ogledam.
Коментари
Постави коментар