Milan Kostadinović - TI ČOVJEK BUDI

Ti čovjek budi kad se pravda ruši, 

nasuprot stani, krv pravednih viče,
ne traži pravde Kainu u duši,
ne vjeruj onim' što na Judu liče.
Lupež i pošten – svako svoje radi,

a Nebo gleda, Bog po pravdi sudi.
Ma bilo hljeba ili bilo gladi,
ti čovjek budi.

Ti čovjek budi i u takvom času

zasluge tvoje kad pripišu drugom,

ni kriv, ni dužan, al' na lošem glasu,

čekaćeš mirno, mada nekad s tugom,

da sunce pravde obasja ti djela.

Ne sviće prije neg' što zora rudi;

kad svane, sine, vidjeće te cijela.

Ti čovjek budi.

Ti čovjek budi, ne plaši se suda,

lažnog svjedoka nit' osude lažne.

Istina vječna pobijediće svuda;

na zadnjem sudu presude su važne,

a mekan jastuk savjest biće tvoja,

što diže čelo i čeliči grudi.

Ispunjen mirom usred ljutog boja,

ti čovjek budi.

Ti čovjek budi, ne kvarljiva roba,

zauzdaj jezik, al' istinu kaži.

Ne čekaj milost od onog što proba

istinu pravu da skrije u laži,

jer zlo ko sije, žetva mu se sprema.

Za malo novca prodaju se ljudi.

Kada ti kažu da čovjeka nema -

ti čovjek budi.