Pablo Neruda – SVIĐAŠ MI SE KAD ĆUTIŠ

Sviđaš mi se kad ćutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si reči melanholija.

Sviđaš mi se kada ćutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da ćutim s mučanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim takođe s tvojom ćutnjom
jasnom kao sveća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, ćutljiva, zvezdana.
Ćutnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna.

Sviđaš mi se kad ćutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna reč tada, osmeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije tačno.




Коментари


  1. I vezano i nevezano za pesmu:
    "Ljubav se ne p(rep)oznaje čulima, ljubav se p(rep)oznaje duhom. Čula „dodiruju“ svijet, ali ne i njegovu suštinu."

    "Onaj" tekst, totalna uživancija... 💕

    PS. nisam smela više tamo jer si arhivirao! :) :) :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Morao sam onaj odgovor arhivirati. Čekam priliku da ga upotrijebim :)

      Избриши

    2. Za koji deo tačno čekaš priliku da upotrebiš?

      Избриши

    3. Na momenat sam pomislila na tvoj tekst, no mi nešto nije štimalo (šta čekaš....? )

      Ali u mom nema baš ničeg ... upotrebljivog!? Sad me već interesuje ta "upotrebljivost"...

      Избриши
    4. Nije fora da sad to kažem, onda više neće biti upotrbljivo kad zatreba :)

      Избриши

Постави коментар