More nas je trpelo, zabavljeno večnošću
U sebi; i tako smo plovili, od obale
Do obale, danima, noćima, godinama.
Do obale, danima, noćima, godinama.
Najlepše obale, naravno, nismo dodirnuli.
Samo je vetar nosio iskidana vlakna
Mirisa ogromnih voćnjaka na kraju sveta,
Samo je vetar nosio iskidana vlakna
Mirisa ogromnih voćnjaka na kraju sveta,
Izvan pravca plovidbe; ali smo upoznali
Ljubav i smrt, i nešto malo smisla,
Tvrda zrnca zlata u pesku sećanja;
Ljubav i smrt, i nešto malo smisla,
Tvrda zrnca zlata u pesku sećanja;
Da, i ponos pustolovine, uprljan krvlju
I opran čistim vetrovima, ispod zvezda
U koje smo nevešto ispisali naša imena.
I opran čistim vetrovima, ispod zvezda
U koje smo nevešto ispisali naša imena.
Na kraju smo se vratili odakle smo i pošli;
Posada se rasula kao ogrlica; pukla je
Nit naše sudbine. Kapetan smrskan pramcem broda.
Posada se rasula kao ogrlica; pukla je
Nit naše sudbine. Kapetan smrskan pramcem broda.
More je ostalo isto. Sve je ostalo isto.
Brod rascvetanih rebara trune na polaznoj obali.
Ali malo ko zna tajnu:
nije važan svršetak,
Brod rascvetanih rebara trune na polaznoj obali.
Ali malo ko zna tajnu:
nije važan svršetak,
Važna je samo plovidba.
ОдговориИзбришиFenomenalna pesma! Evo gledam u ovu zbirku koja se tako pompezno zove "Najlepše pesme...", a ni ove nema! Ma, nisu ni ove u zbirki loše, ni slučajno... Samo hoću da kažem da naslov navodi na pogrešan zaključak.
A kad pesma krene sa:
"More nas je trpelo, zabavljeno večnošću
U sebi;" ne može biti loše, nikako...
Hajde, reći ću javno - Lalić je kod mene prestigao sve sem Desanke i Cesarića.
Pritom mislim isključivo na emociju koju taj tako specifičan sklop reči izaziva u meni.
A što se tiče same emocije, Krznarić i Antić i Golob su mi na srcu... ma ima ih još, naravno, jedino su mi ovi od tebe došli...
Sve zavisi ko vrši izbor, koji mu je cilj, kako i zbog čega bira tematiku. Ali bilo koji izbor, bilo koji razlog, neke nikako ne bi trebalo da budu zaobiđene. A jedna od tih je sigurno ova.
Избриши