Čuj, kako jauče vetar kroz puste poljane naše,
I guste slojeve magle u vlažni valja dô…
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.
Frkće okiso konjic i žurno u selo grabi,
I već pred sobom vidim ubog i stari dom:
Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,
I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom.
I već pred sobom vidim ubog i stari dom:
Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,
I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom.
A vetar sumorno zviždi kroz crna i pusta polja,
I guste slojeve magle u vlažni valja dô…
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.
I guste slojeve magle u vlažni valja dô…
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.
ОдговориИзбришиNajlepša jesenja pesma ikada! 💛🍁🍂
I, uopšte mi nije smetalo što čitam, a stihovi, koje znam napamet, mi odjekuju u glavi!
A biće i to da mi je drago što si još uvek tu! Mislila sam da je počela sezona resavske škole i one duže pauze što si najavio!
A ja sam samo svratila po jednu pesmu za laku noć! 🌛
Upravo se vrši priprema... :)
Избриши