Branko Ćopić - КUDA ĆEŠ, MESEČE

Кuda putuješ, meseče sneni,
dečače tihi, zamišljeni,
kud li je pogled uperen tvoj?
Zašto te majka pustila stroga
po hladnoj noći bosonoga,
u plavoj halji svilenoj?

Čitave noći nebom se skitam,
gde li je zvezda najlepša, pitam,
dok modru zoru ne zovnu petli.
A kad je nađem, kući je nosim,
nek mojoj mami u sedoj kosi
večeri svake svetli.




Коментари


  1. Nemam drugo osećanje sem da mi očajno smeta što nije na ijekavici. Ovo meni nije Ćopić.
    Kad čitam njega na ijekavici, ja ga nekako "čujem", osećam... Ovako ništa.

    Ne mogu da zamislim da ti napišeš napr. nisam. To bi mi bilo baš bez veze. Ne bih više mogla da te čujem.
    Haha, ja sam ti kao onaj tvoj BBC-jev dečak, samo što meni ni radio ne treba, samo pisana reč... sve ostalo pravim sama!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hmm... A može lako da se prebaci u ijekavicu, a da ništa ne izgubi u melodičnosti :)

      Избриши
    2. Verujem da je on napisao na ijekavici, a da ga je neko "preveo" na ekavicu i stavio na net.

      Избриши
    3. Pomislio sam i na to... Vrlo vjerovatno :)

      Избриши

Постави коментар