Zašto tvoj mali smijeh
ne može da se sije
po oranjima crnim;
da klija i zrije,
da zrni
poput pšenice?
Tada bih na slapovima mojih vena
sagradio vodenice
i postao mlinar vječito prašnjav
od tvoga smijeha.
po oranjima crnim;
da klija i zrije,
da zrni
poput pšenice?
Tada bih na slapovima mojih vena
sagradio vodenice
i postao mlinar vječito prašnjav
od tvoga smijeha.
Ali možeš postati mlinar večno prašnjav od nečijeg smeha.
ОдговориИзбришиNije baš nemoguća misija. Dobro, možda ne baš uvek ...
Poeta može to uvijek... Prašnjav i od smijeha, i od patnje, i od boli...
ОдговориИзбриши