Koračam
dugom ulicom ka tebi.
Zastanem
na po puta kad shvatim
Da
me ni druga polovina ne bi
Odvela
u kraj s gradom nepoznatim.
Stojim,
a mislim da idem, u sebi.
Ili polako
stignem do predgrađa
U
kome mi je sve neznano kao
Da
sam već dopro do tvoga mesta: lađa
Se
vidi s' jednog ugla gde sam stao
I
sunce što se gasi ili rađa.
Dođe
do mene glas da su me mnogi
Koji
me znaju već unavideli:
Smeju
se kao u novoj eklogi
Kako
se čudno gubim mesec celi
Ili da
sam se privoleo drogi.
Prođe
još jedan dan za koji vele
Da
je običan bio: videše me
Gde
se u uskoj ulici (kraj skele)
S
prolaznicima sudaram sve vreme.
Stojim,
a oni da prominu, žele.
Krenuću
sutra (ali ne polako)
Do
stabla, vode, klupe usred bilja;
Svih
mesta gde smo bili nauznako.
Neka
svi kažu da lutam bez cilja.
Ja
idem prema tebi, makar tako.
Коментари
Постави коментар