Ponekad, davna, sjetim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pjesme
sto se slučajno zapjevuši.
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pjesme
što se slučajno zapjevuši.
kao od dobre stare pjesme
što se slučajno zapjevuši.
Gdje li si noćas, ti daleka,
da li si negdje svila dom,
ili još uvijek, kao nekad,
lutaš ponoćnim Beogradom.
da li si negdje svila dom,
ili još uvijek, kao nekad,
lutaš ponoćnim Beogradom.
Da li još tražiš onog čudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si tražila uzaludno
i one noći kad smo se sreli.
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si tražila uzaludno
i one noći kad smo se sreli.
Traži, samo traži, tragaj,
on ipak jednom mora doći
iz tvojih lijepih snova, draga,
u tvoje nimalo lijepe noći.
on ipak jednom mora doći
iz tvojih lijepih snova, draga,
u tvoje nimalo lijepe noći.
Kao što dođu ove pjesme
iz divnih šuma nepoznatih
pravo u naše ružne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.
iz divnih šuma nepoznatih
pravo u naše ružne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pjesme
sto se slučajno zapjevuši.
Nimalo nije loš ovaj tvoj boem ...
ОдговориИзбришиPonekad tako sjetim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pjesme
što se slučajno zapjevuši.
Lepo je kad čovek ima čega da se seti. Na to treba misliti na vreme. Više kao zimnica za starost (tj. zrele godine).
Ovaj "moj" boem je bio odličan pjesnik. Nije nikako mogao bez kafane i...... Uostalom, neka to on sam kaže:
ИзбришиBez svega mogu
- bez ruku,
bez nogu,
bez glave se
čak
osjećam
mnogo komotnije,
ali bez srca
- bez srca ne mogu,
tog malenog srca
svojeg
i svačijeg.