Jednog
dana, kada nas ne bude
na
ovome bijelom svijetu,
s
ljudskom čežnjom pomenuće ljude
neki
vjetar drugom nekom vjetru.
Čitav
svijet, bezljudan i nijem,
sjetiće
se ljudi nekadašnjih,
i
onako uzaludno lijep
zažaliće
za očima našim.
Poželjeće
ljudsku riječ glasnu,
parče
srca grlom otrgnuto,
da
razbije tišinu opasnu
i
vrijeme sporo i besputno.
A
odnekud, iz tišine trave,
ko
bogovi molitvom dozvani,
ponovo
će ljudi da se jave
i
osmisle svijet uspavani.
I
opet će ispod tih nebesa
naš
bijeli drum da se izvije
i
opet će neka divna pjesma
da
nam dođe glave kao prije.
Pa
će opet, kada nas ne bude
na
ovome bijelom svijetu,
jednog
dana pomenuti ljude
neki
vjetar drugom nekom vjetru.
ОдговориИзбришиKada sam ja bila srednjoškolka, '80. godina, počinjao je Novi talas u muzici i svemu drugom. Matorci su govorili da nemamo pojima i da je njihovo vreme bilo bolje. Znala sam da nije tako. Samo sam molila Boga da i ja ne budem takva kada dođem u te godine.
Sada, paradoksalno, nailazim na mlade ljude, oko 30, koji me ubeđuju da je MOJE vreme bilo bolje. Ja opet mislim da nije tako.
Te se, generalno, ne slažem s teorijom iznetom u ovoj pesmi.
Vreme i prilike jesu drugačije, izazovi odrastanja su suptilnini, prefriganiji, ali, onaj ko to zaista hoće, može da nađe ljubavi više no što njegov zemaljski život može da isprati.
Moram priznati da nisam nikad bila fan tog kafanskog lelemudisanja, tzv. boema - Kapor i družina.
Mada Kapor ima mnogo kvaliteta više u odnosu na "obične" boeme.
I ja mislim da su 70-te i 80-te godine te godine u kojima je muzika i sve drugo bilo na vrhuncu. Danas je samo tehnologija naprednija, ništa drugo, ali, čini mi se, da to "naprednija" ne znači i humanija, naprotiv samo je dehumanizovala čovjeka.
ИзбришиDa u prilog ovoj tezi ne nabrajam pojedince, mogao bih ispisati stranice - muzika, sport, književnost... i danas je na vrhu ono što je stvarana tih godina.
Što se tiče boemstva, moram razjasniti: ne smatram da je uvriježeno mišljenje o boemstvu tačno - boem je onaj koji praktično ne izlazi iz kafane, odan je alkoholu, ali i stvaralac je u određenoj oblasti (mada je dosta bilo takvih) . Mislim da je boemstvo stil života, životna filozofija, i da boem može biti i neko ko nikada nije ušao u kafanu niti popio kap alkohola, a čak ne mora biti poznat u bilo kojoj oblasti javnog stvaralaštva.
ИзбришиJa nisam neki ekspert za boeme, ali šta sam ih ja poznavala svi su bili alkoholičari. Ne kažem da nisu bili intetesantni, duhoviti, bitka uma kad promili dosegnu određenu granicu, ali... pogotovo u ovim balkanskim prostorima.
A što se tiče šireg sagledavanja pojma boema, šta ja znam... svako ko ispada iz nekog kalupa bi onda mogao biti. Ja sam uvek pre za logičke pojmove, nego za fizičke.
Radio Beograd je nekada davno (da ne kažem: u moje vrijeme ) imao, u okviru noćnog programa, jednom nedjeljno emisiju u kojoj je gost bio neko od poznatih umjetnika, književnika... Gost jedne takve emisije bio je pjesnik Branko V. Radičević, a u razgovoru se u jednom trenutku pomenula i boemija. Tada sam prvi put čuo, i začudio se (za mene je do tada boemija bila vezana isključivo za piće i kafane), da ona uopšte ne mora da ima veze sa kafanom i alkoholom. Boemija je, objašnjavao je pjesnik, neslaganje sa konformizmom, pobuna protiv prosjeka svakidašnjeg, malograđanštine, biti drugačiji od onog što je društveno prihvatljivo, težiti kvalitetnijem, vrednijem... Kasnije sam pronašao da u oksfordskom rečniku, nešto slično tome, boemija dobija značenje socijalno neuklopljene osobe, a često povezana sa umjetnošću.
Избриши
Избриши🎶🎵 "Biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj" izgleda je Cane 🎤 jedan od pravih boema.
Opet, šta bi značilo "pobuna protiv proseka svakidašnjeg"? Da li sam tvoj način života neko tumači kao pobunu ili ti to sam za sebe misliš?
Da, smatram da Cane to jeste. "Ako izgubiš dušu, ne treba ti nacionalna ni ekonomska nezavisnost, jer to su sve promenljive kategorije, dok je duša večna"... I još mnogo, mnogo sličnih njegovih riječi to potvrđuju.
ИзбришиPobuna je način života. Ona može da bude i unutrašnja. Živjeti svoj život posvećen pravim vrijednostima, ne obazirući se na to što okolina promoviše kao vrijednost. Kad smo već kod Caneta: "Kao da mi ljudi ne uzimamo odgovornost za svoj život, niti uopšte znamo kako bismo trebali da ga živimo, jer smo zatrpani glupostima, ohološću i nebitnostima".
"Pobuna je način života."
ИзбришиSama reč pobuna vibrira isto kao i reč otpor, odnosno, da se izrazim krajnje laički, te radnje ne nose sa sobom lakoću. Ali, u zavisnosti od ugla gledanja, jedna te ista stvar je i pobuna i lakoća življenja.
Primer:
Ako se ja ponašam, živim, radim u skladu s nekim svojim ubeđenjima koji su neuobičajena i retka za društvo u kome živim (napr. nemam problem da kažem ono što mislim bez obzira kome, ne kradem kad svi oko mene to rade, preuzimam na sebe neke obaveze pa me pitaju što tovarim sebi bedu na vrat, živim u skladu s nekim idealima koje društvo smatra prevaziđenim, ... itd), onda će mene društvo okarakterisati, u odnosu na sebe, da spadam u te kojima je pobuna način života.
Međutim, ja ne smatram da živim u pobuni, ja živim skladu sa samom sobom.
U celoj ovoj priči meni su ključna pitanja:
Zašto je pobuna tako primamljiva reč onima koji žive svoje unikatne živote?
Zašto pristaju da se njihov način života tretira kao pubuna, a ne kao sklad?
U krajnjoj liniji, jedino na šta čovek i može da utiče je svoj pogled na okolnosti.
Gde je tu mesto pobuni?
Inače, Cane i Rambo su dva unikatna lika s ovih prostora i nikad mi nije dosadno da ih slušam. :)
E, ovo je postalo već mnogo ozbiljnije, prešli smo sa onako "olakog", laičkog, svakodnevnog shvatanja na malo dublje.
ИзбришиBuntovnik je, suštinski (a to je izvanredno obradio From u eseju Revolucionarni karakter), neko ko smatra da vrijedi mnogo više nego što to okolina smatra, neko ko želi da bude uvažavan, cijenjen, pa njegovo protivljenje sistemu, autoritetu, proizilazi iz toga, jer on želi da postane to. Želi da on bude autoritet, vredonosna mjera.
S druge strane, neko ko poštuje one osnovne, ljudske, univerzalne vrijednosti, ko živi po njima uprkos poremećenom sistemu vrijednosti koji vlada a koji on prepoznaje i javno kritikuje ili jednostavno ignoriše, pogrešno se naziva buntovnikom - on je, jednostavno rečeno, Ličnost. On je karakter u pravom smislu riječi i njegov sud i kritika ne proizilaze iz toga što želi da budu reper za sve druge, već isključivo iz toga što želi da živi ispravnim životom, u skladu sa svojim uvjerenjima i normama.
ИзбришиE, konačno da se potpuno razumemo! Sad su definicije postale vrlo precizne. Da, pričamo o Ličnostima. To želim, volim i tražim celog života, njima se iznova i iznova radujem. ❤️ Hvala ti za ovo ☀️
:) :) :)
Избриши