Sima Pandurović - BISERNE OČI

Kao duh jeseni u šum lišća svela,
K’o tuga u život naših želja tajnih,
U moju se dušu nečujno uplela,
Na plimi uzdaha nemih i beskrajnih,
Sugestija tiha sa visina lednih,
Dubinom strasti svih srdaca vernih
I tamne noći — sugestija jednih
Očiju bisernih.

Njihov sjaj je bio plav, mutan i čedan,
Sjaj morem skrivene, skupocene školjke;
On je dav’o dubok neznan izraz jedan
Čežnje naših snova i minule boljke;
On je skriv’o blago uspomena čednih,
Nežnost žutih ruža i krinova smernih.
Nada mnom i sada sija tuga jednih
Očiju bisernih.

I onda, kad zvezda moje sudbe zađe
Za malu humku trošnih zemnih želja,
Poslednji, opšti udes kad nas snađe
I nestane naših patnja i veselja,
Nada mnom će, kao čar usana mednih,
K'o lelujav, meki sjaj visina sfernih,
Lebdeti i tada setan osmeh jednih
Očiju bisernih.




Коментари

  1. Sima Pandurović je baš dobar poeta. Ne umem da objasnim zašto sam neke druge čitala, a njega ne. Sem nekih pesama iz čitanki, sve ostalo mi je nepoznato.

    Istinu da kažem, u ovim tvojim virtualnim kućama osećam se kao dragi gost. Razmaženo čekam nove citate, priče ili pesme. Uvek ima nešto što prvi put vidim ili staro i prelepo što me oduševi. Bojim se da napravim proveru zavisnosti ... :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Čudno je kako su neki dobri pjesnici slabo zastupljeni, kao da polako "nestaju", dok, s druge strane, od nekih "pjesmuljaka" i njihovih autora se ne mogu otvoriti ni školski udžbenici, ni novine, ni tv ekrani...

      A zavisnost? Ne mora uvijek da bude loša... :) :) :)

      Избриши

    2. Stalno upadam u razne vrste zavisnosti, nisam načisto da li je to dobro ili ne. Ali ipak, neki dragi ljudi, knjige, neki sjajni sadržaji, snoviđenja i maštarije - da, zavisna sam od toga i nije mi žao, naprotiv... :)

      Избриши
    3. Ako se u toj "zavisnosti" čovjek osjeća fino, ako ona služi dobru i donosi nešto dobro i lijepo, onda joj se treba predati. A kažeš da to kod tebe jeste slučaj, pa samo naprijed... :)

      Избриши

Постави коментар