Miroslav Krleža - JESENJA SAMOĆA

Sve više sam, sve luđe sam, sve tuđe i sve tužnije, 
sve tamnije, sve sramnije, sve biva ružnije.

Sve hladnije, sve gadnije, sve ledenije,
samoća prazna, jesenja, a biva sve jesenije. 



Коментари


  1. Nikada nisam osetila samoću, ovako strašnu i ledenu. Prija mi da budem sama, to mi donosi mir. Nikada mi nije smetalo da budem sama, koliko mi je smetalo da budem među ljudima koji me ne inspirišu.☀️

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ovo mi više liči, ili bar ja tako shvatam, na usamljenost, jer samoća itekako može da bude pozitivna, poželjna, potrebna čak.

      Избриши

Постави коментар