U jutro zeleno
htio bih da sam srce.
Srce.
U kasno popodne
htio bih da sam slavuj.
Slavuj.
(Dušo,
odjeni se u boju narandže.
Dušo,
odjeni se u boju ljubavi.)
U jutro živo
htio bih da sam ja.
Srce.
A s' večeri
htio bih da sam tvoj glas.
Slavuj.
(Dušo,
odjeni se u boju narandže.
Dušo,
odjeni se u boju ljubavi.)
Srce.
U kasno popodne
htio bih da sam slavuj.
Slavuj.
(Dušo,
odjeni se u boju narandže.
Dušo,
odjeni se u boju ljubavi.)
U jutro živo
htio bih da sam ja.
Srce.
A s' večeri
htio bih da sam tvoj glas.
Slavuj.
(Dušo,
odjeni se u boju narandže.
Dušo,
odjeni se u boju ljubavi.)
ОдговориИзбришиLorkini stihovi su stvarno nekako specifični, ali meni baš prijaju, mada nema baš neke logike... Ko šiša logiku kad su emocije u pitanju 💝
Kupih konačno na Sajmu Lorkinu zbirku, to sam baš dugo želela...
Kažu stručnjaci da je poeziju najteže prevoditi, da je poezija u stvari ono što se izgubi u prevodu. Mada, ima slučajeva (ne znam smijem li to reći) da se neki prevodi smatraju boljim od originala
ИзбришиAli i meni je Lorka drag, volim njegovu poeziju. A tek biografija i užasna smrt (mučen pa strijeljan od strane Frankovog režima) na neki način bude simpatiju bez obzira i na poeziju.
ИзбришиSasvim podržavam ideju da su prevodioci nepriznati umetnici. Naravno da postoje prevodi koji su bolji od originala. Ako u prevodu može da se izgubi, sigurno je da može i da se dobije. Nažalost, nemam toliko znanja da bih mogla ovu izjavu potkrepiti primerom.
Kažu (to je ono što sam gore mislio kad napisah "ne znam smijem li reći", pa izostavih - vjerovatno radila podsvijest) da je Jesenjinova Pjesma o keruši mnogo bolja u prevodu nego što je to u originalu.
Избриши
ИзбришиZnam ruski dovoljno dobro da bih mogla čitati poeziju i u originalu, pogotovo što znam "radnju" . Ako mi se ukaže prilika, seti ću te se. U celoj priči je jedino emocija bitna, a za to jezik i nije presudan. (Ko to bolje od samog Jesenjina zna!? ) ;) 🐕
Pa naravno, bitna je emocija i na;in na koji je izrečena, prenesena. A ko to bolje od Jesenjina zna? :)
Избриши