Moram ti lepe večeri neke
zenice tople gledati do dna,
pa ti na kapke providne, meke,
lagano, kao milovanje sna,
spustiti usne.
Moram ti jednom u dana jatu
od mrskog dana učiniti drag,
pa ti na srce, blago kao bratu
kad bih da bola otklonim trag,
spustiti ruku.
Moram, kad jednom opazim da me
s radošću sretaš poslednji put,
uz tihu pesmu na tvoje rame,
taj tako čudno primamljivi kut,
spustiti glavu.
Tako ćeš lepih jutara nekih
pružajuć drugoj zenica dna
reći: "O, gde su oni meki,
slični milošti lakoga sna
poljupci njeni?"
Tako ćeš često u noći jatu,
kada ti život ne bude drag,
reći: "O, gde je ona kao bratu
da mi sa srca zbriše bola trag
dodirom ruke?"
Tako ćeš, posle lutanja razna
osamljen kad se vidiš prvi put,
reći: "O, gde je ona mazna,
ramena moga na osamljen kut
da spusti glavu?"
pa ti na kapke providne, meke,
lagano, kao milovanje sna,
spustiti usne.
Moram ti jednom u dana jatu
od mrskog dana učiniti drag,
pa ti na srce, blago kao bratu
kad bih da bola otklonim trag,
spustiti ruku.
Moram, kad jednom opazim da me
s radošću sretaš poslednji put,
uz tihu pesmu na tvoje rame,
taj tako čudno primamljivi kut,
spustiti glavu.
Tako ćeš lepih jutara nekih
pružajuć drugoj zenica dna
reći: "O, gde su oni meki,
slični milošti lakoga sna
poljupci njeni?"
Tako ćeš često u noći jatu,
kada ti život ne bude drag,
reći: "O, gde je ona kao bratu
da mi sa srca zbriše bola trag
dodirom ruke?"
Tako ćeš, posle lutanja razna
osamljen kad se vidiš prvi put,
reći: "O, gde je ona mazna,
ramena moga na osamljen kut
da spusti glavu?"
ОдговориИзбришиJaaao, ma ovo mi je stvarno teško za podnet! Uvek me njeni stihovi rastaču i peku...
Govorili smo već o tome: sve što je proizvod ganuća pozitivno je. A Desanka uvijek jeste...
Избриши
ИзбришиTo što smo govorili i što znam da je pozitiva u pitanju nikako ne umanjuje tu ogromnu senzaciju koju ovakva pesma izaziva u meni. Naježi me od potiljka do stopala u sekundi...
U knjizi "Tragovi u pesku-Rukoveti" , govori se o jednom događaju koji bi se mogao nazvati mističnim. Riječ je o pjesnikinji i njenom prijateljstvu sa jednom zmijom.
Избриши"Brankovinu, u kojoj je provela detinjstvo, volela je iznad svega kroz ceo život. Sanjala je čak da se pod stare dane vrati tamo, da bude čobanica i da živi u maloj kolibi.
Karakterističan je i jedan događaj iz njenog života - proti brankovačkom Vladanu Kovačeviću, koga je posebno volela i poštovala, ispričala je jednog dana: 'Svako jutro, kad sam u Brankovini i kad je lepo vreme, imam običaj da odem gore, u šumicu više crkve, da sednem na jedan panj, da razmišljam i da pišem. Jednog dana poranila ja, kad na stazi sretnem zmiju šarku. Stanem ja, stane i ona. Ja je gledam i kažem: Bože, što si ti lepa pa šarena, i počnem da joj tepam. Kad ona poče da se uvija i ćesumi kao devojka kad joj laskate. Dugo smo se gledale i ona najzad ode polako pod put.
Sutradan je zateknem sklupčanu na mom panju: Pazi ti nje! Ti si poranila pre mene. Baka se uspavala. Ali ja sam stara pa ne mogu da stojim. Pusti da ja sednem. Ona se poče uvijati i polako siđe u šumicu. Kasnije sam je slušala kako me kroz travu kraj staze prati čak do kuće...'
Devet godina posle Desankine smrti, naiđem kroz Brankovinu sa trojicom sveštenika iz Sarajeva. Kad smo počeli pomen na Desankonom grobu, primetismo malu zmiju sklupčanu uza sami krst. Čim ugleda i ču nas, siđe polako i poče da se mota oko naših nogu. Bila je mala i bezazlena, pa je nismo hteli dirati. Kasnije su mi i drugi pričali da je često viđaju tu.
Još jedan slučaj koji govori o uzvraćanju ljubavi blagorodnosti prirode Desanki: Na dan njene sahrane, dok je naš pesnik i tadašnji predsednik Jugoslavije govorio o pesnikinji, doleti jato ptica na drvo iznad nas i tako gromko i jednoglasno zacvrkuta da nas natpeva, te smo morali sačekati par minuta dok opet složno ne odleteše. Doživeli smo to kao njihov oproštaj od velike Desanke".
ИзбришиPrekrasno, ništa mi od ovoga nije bilo poznato. Hvala ti. 🐍