Kao Puškin, i Ljermontov ima pjesmu Prorok, u kojoj,
poput romantičara uopšte, pjesnika predstavlja kao izabranika čija je misija da
pomaže ljudima svojom proročkom vidovitošću.
Ali za Ljermontova je karakteristično da romantičarsku temu izabranika i borca
za ljude, za razliku od Puškina, prožima osjećanjem naglašenog tragizma.
Evo šta o ovoj pjesmi kaže M. Sibinović:
"Temu ismijanog proroka Ljermontov posebno razvija u pjesmi Prorok. Od onog trenutka kad ga je vječiti sudija obdario proročkcm moći, Ljermontovljev pjesnik-prorok u ljudskim očima nalazi samo mržnju. Zbog toga što je, kao prorok, postao vidovitiji od ostalih, svi, i njegovi najbliži, okrenuli su mu leđa. Mogao je da opstane jedino u pustinji, gdje nije bilo ljudi da ga kamenuju. Ljermontov ovdje ne osuđuje individualističko uzdizanje iznad ljudi. Tragiku pjesnikove sudbine on vidi u tome što se čak i ljudi sa najvećim životnim iskustvom (starci) iz sujete okreću protiv čovjeka koji je u životu zagovarao istinoljubivost i ljubav. Na taj način oni staju na stranu poroka i mržnje. A pjesnik će ostati i dalje ukleti otpadnik, jer mudri starci razumijevanje za njega blagovremeno istiskuju i iz srdaca dobre, još neporočne djece".
Evo šta o ovoj pjesmi kaže M. Sibinović:
"Temu ismijanog proroka Ljermontov posebno razvija u pjesmi Prorok. Od onog trenutka kad ga je vječiti sudija obdario proročkcm moći, Ljermontovljev pjesnik-prorok u ljudskim očima nalazi samo mržnju. Zbog toga što je, kao prorok, postao vidovitiji od ostalih, svi, i njegovi najbliži, okrenuli su mu leđa. Mogao je da opstane jedino u pustinji, gdje nije bilo ljudi da ga kamenuju. Ljermontov ovdje ne osuđuje individualističko uzdizanje iznad ljudi. Tragiku pjesnikove sudbine on vidi u tome što se čak i ljudi sa najvećim životnim iskustvom (starci) iz sujete okreću protiv čovjeka koji je u životu zagovarao istinoljubivost i ljubav. Na taj način oni staju na stranu poroka i mržnje. A pjesnik će ostati i dalje ukleti otpadnik, jer mudri starci razumijevanje za njega blagovremeno istiskuju i iz srdaca dobre, još neporočne djece".
PROROK
Otkako mi je vječni sudac
Sveznanje dao svog proroka,
U očima ja ljudi čitam
Stranice zlobe i poroka.
I objavljivat ljubav stadoh,
Nauk pravi Istine same,
Al tad su stali bližnji moji
Kamenje bijesno bacat na me.
I pepelom tad posuh glavu,
Iz grada bježah ja skitnica,
U pustinji otada živim
Na božjoj hrani kao ptica.
Čuvajuć zavjet Iskonskoga
Tu sva me bića slušat znaju,
I same zvijezde slušaju me,
Dok radosno trepereć sjaju.
A kada opet užurbano
Ja probijem se bučnim gradom,
Starci uz osmijeh samoljublja
Potomstvu zbore svome mladom:
"Gledajte: to je primjer za vas!
On ohol bješe, ne htje s nama;
Budala, htjede uvjerit nas
Da Bog mu zbori na usnama!
Gledajte, djeco, sad na njega!
Kako je tužan, glednite ga!
I blijed, i slab, i gô, i bijedan,
I kako svaki prezire ga!"
Otkako mi je vječni sudac
Sveznanje dao svog proroka,
U očima ja ljudi čitam
Stranice zlobe i poroka.
I objavljivat ljubav stadoh,
Nauk pravi Istine same,
Al tad su stali bližnji moji
Kamenje bijesno bacat na me.
I pepelom tad posuh glavu,
Iz grada bježah ja skitnica,
U pustinji otada živim
Na božjoj hrani kao ptica.
Čuvajuć zavjet Iskonskoga
Tu sva me bića slušat znaju,
I same zvijezde slušaju me,
Dok radosno trepereć sjaju.
A kada opet užurbano
Ja probijem se bučnim gradom,
Starci uz osmijeh samoljublja
Potomstvu zbore svome mladom:
"Gledajte: to je primjer za vas!
On ohol bješe, ne htje s nama;
Budala, htjede uvjerit nas
Da Bog mu zbori na usnama!
Gledajte, djeco, sad na njega!
Kako je tužan, glednite ga!
I blijed, i slab, i gô, i bijedan,
I kako svaki prezire ga!"
Коментари
Постави коментар