Ko
to jezdi tako pozno kroz noć i vetar taj?
To
otac sa čedom svojim kroz pusti jaše kraj.
Dok
vije vihor besni i strašna seče stud,
On
dete svoje grli, o toplu greje grud.
"Što
sine skrivaš tako lice i pogled svoj?"
Bauka
zar ne vidiš, oče, u noći toj?
Bauka,
krunu onu i njegov dugi skut?
"To
sine, noćne magle prelaze neba put.
O
drago čedo, hodi i podji sa mnom ti!
Prekrasne
igre mnoge zajedno ćemo igrati,
Po
obalama cveće šareno ćemo brat’
Majka
će moja tebi zlaćeno ruho dat.”
O
oče, zar ne čuješ šta zbori bauk taj,
Kako
me tiho zove i mami u svoj kraj?
"Smiri
se, čedo moje, to nije bio glas
Iz
suhog lišća vetar pozdravlja šumom nas.
Hoćeš
li, slatko čedo, hoćeš li kraju mom?
Tebe
će moje kćeri paziti ljubavlju svom
One
će noću igrat’ lagani tanac svoj
I
ljuljaće te brižno i pevat’ slatki poj”
O
oče, zar ne vidiš otud u onaj mrak
Da
baukove kćeri rukom mi daju znak?
"Da
čedo moje, vidim, al’ tebe vara gled
To
noćni vetar starih povija vrba red.
Ja
volim čedo tebe i lice što ti sja,
Nećeš
li milom, silom odneću tebe ja!”
O
oče, on me hvata, bauk me grabi sad,
Bauk
mi, oče, evo zadade bol i jad!
Dubokom
prožet jezom otac uspori gred
U
naručju mu sinak od bola bled,
A
kad je pred dom stig’o s mukom i jadom svim,
Mrtvo
čedo bilo na grudima njegovim.
Коментари
Постави коментар