Ponekad
mi se učini
da
si oblak koji prođe:
bio
je i nestao.
Bila
si grana, bila si grožđe
koje
sam jedva, možda u snu
unesen
usnom dotakao.
Ponekad
osjetim, u osami,
da
je sve tako brzo bilo
meteor
koji je u tavno krilo
voda
i trava pao;
ponekad
zaželim da smo sami
opet
i opet, da dođu snovi
koje
sam ti nekad šaputao.
Коментари
Постави коментар