Desanka Maksimović - POKOŠENA LIVADA

Livada kraj reke sanja.
Zrikavci tužni zriču.
Pomrlih trava duše
još lebde vrh otkosa
što se lagano suše.
O, vi ne znate tužnu
o smrti trava priču.
Zrikavci tužno zriču.

Jutros dođose neki
divovi kao hrašće
u domovinu trava;
i mrtvo pada bezbroj
ljupkih, šarenih glava;
i bezbroj nežnih tela
zdenuše u plašće,
divovi kao hrašće.

Svega devojka jedna
zlatnog, okruglog oka
i trepavica beli'
leprša na livadi
i ranjenicima deli
mirisne osmehe čedne,
umesto crvenog soka, -
devojka crvenog oka.

Sutra opet u zoru
doći će divovi oni,
i strašne surove vile
zdenuće u sena mnoge
mirisne glave mile.
Ležaće u jednom grobu
toliki milioni.
Doći će divovi oni.

Tužno zrikavci zriču,
čuje se do oblaka;
večera celoga zala
zelen-konjici svoje
lepe viteze žale.
Plaču nad grobovima
mrtvih, dragih junaka,
čuje se do oblaka.


Коментари

  1. Zrikavci tužno zriču... Baš mi je u ovoj pesmi, čini mi se, najjače opisana ta sveprisutna povezanost svi živih bića.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ovo mi je fascinantno:

      Jutros dođose neki
      divovi kao hrašće
      u domovinu trava;
      i mrtvo pada bezbroj
      ljupkih, šarenih glava;
      i bezbroj nežnih tela
      zdenuše u plašće,
      divovi kao hrašće.

      Desankin pogled na jedan, za mnoge, potpuno drugi svijet, iz nekog posebnog, njenog, pjesničkog ugla, duha, i kao da dobijamo sliku jedne "domovine ljupkih, šarenih glava" u koju upadamo kao divovi da bi je srušili, cijeli taj svijet "nežnih tela" uništili.

      Избриши

Постави коментар