Jevgenij Jevtušenko - ZAKLINJANJE

Na mene misli u proljećnoj noći,

na mene misli svake ljetnje noći.
Na mene misli u jesenjoj noći,
na mene misli svake zimske noći.
Nek nisam s tobom, nek sam u samoći,
nek sam daleko - i ne mogu doći,
svoj san o meni ipak predaj noći,
u hladnjikavoj posteljnoj mirnoći,
što god kao more mekih moći.
Ko s morem, budi sa mnom ove noći.

Dok traje dan, ne misli nikad na me.
Dan sve okrene tumbe, pun galame,
uz vinske čaše i dimljive tame.
Viziji dan iskopa mnoge jame.
Težnje tvog dana neka hrle same,
ali u noći uvijek misli na me.

Osjećaš li kroz dozive sirene,
kroz vjetar, kada k oblacima krene,
svu stisku moju, i šta si za mene,
tamo u sobi gdje su uske sjene,
gdje sklapaš oči, jer pune su žene
bola i sreće što se časom smjene.

Preklinjem te u tihanoj tišini,
ili uz tutanj kiše u visini,
ili u snježnoj blistavoj bjelini,
il' kroza san što se ko java čini:
Na mene misli u proljećnoj noći,
na mene misli svake ljetnje noći.
Na mene misli u jesenjoj noći,
na mene misli svake zimske noći.