Miloš Crnjanski - PRIČA

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
zamirisao bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim:
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti.

U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.




Коментари


  1. Crnjanski mi nije nikad prvi izbor, ali ova me pesma skroz oduševljava... :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ne mora biti prvi, ali uvijek, ko god malo zaviri u poeziju, mora ga imati u izboru :)

      Избриши

Постави коментар