Uvek
ćeš voleti čoveče slobodni
More,
ogledalo u kome se roje
beskrajni
valovi i trzaji tvoje
duše
gorke kao bezdani podvodni!
Gnjuraš
se u njega ko u svoju sliku,
očima,
rukama, grliš mu talase,
i
srce ti kadkad zaboravi na se
slušajući
njegovu žalostivu riku.
Ćutljivi
ste, mračni; Čoveče beskrajni
bezdan
tvoje duše ne sagleda niko,
niti
je bogatstva morska ko proniko –
oboje
ste revni u čuvanju tajni!
Ratujete
eto, kako se svet sazda,
bez
griže, bez srca na bojnim poljima,
obuzeti
borbom, smrću, pokoljima,
dva
surova brata, u koštacu vazda!
Коментари
Постави коментар