Rabindranat Tagore - UVIJEK DOLAZI

Nijesi čuo tihe korake?

Dolazi, dolazi, uvijek dolazi.

U svakom trenu i u svako doba, svaki dan i svaku noć – dolazi, dolazi, uvijek dolazi.

Mnoge pjesme sam pjevao ja, u različitim raspoloženjima uma, ali svaki glas objavljivao je: dolazi, dolazi, uvijek dolazi.

Na šumskim stazama u dane ispunjene mirisima osunčanog proljeća: dolazi, dolazi, uvijek dolazi.

U kišnoj sumaglici ljetnjih noći, na gromovitim kolima oblaka, dolazi, dolazi, uvijek dolazi.

U svakoj mojoj tuzi Njegovi koraci spuštaju se na moje srce i zlatasti dodir Njegovih nogu zablista u mojoj radosti.

Nijesam se osvijestio u trenu kada sam prvi put prestupio prag života.

Kakva me je moć prinudila da se moje biće otvori za ovu veliku misteriju, kao pupoljak u dubini ponoćne šume! Čim sam u jutro svog života podigao pogled prema svjetlosti, u tom trenu sam osjetio da nijesam stranac na ovom svijetu, da me je svojim nedokučivim rukama, bez imena i oblika, podigao u licu moje majke.

Isti ovaj nepoznati pojaviće se isto tako i u smrti: kao da sam ga poznavao od vječitih vremena. I budići da volim život, znam i da ću smrt isto tako voljeti.

Dijete zajeca čim ga majka odvoji od desne dojke da bi već u sljedećem trenu našlo utjehu na lijevoj dojci.