Zadrhtaću bez
sumnje
ako se ikad budemo sreliu drugome životu,
u svetlosti udaljenog sveta.
Zaustavljajući se,
prepoznaću tvoje oči,
tamne kao jutarnje zvezde,
i znaću da su pripadale
zaboravljenom sumraku
pređašnjeg života.
Reći ću:
čar tvog lica nije samo u njemu,
u nju se utkala žarka svetlost
moga pogleda pri susretu
koji se ne pamti,
i moja ljubav joj je dala
tajnu koja se izgubila.
ОдговориИзбришиNe znam da li sam ikad videla stih u kojem kaže da SADA prepoznaje nekog iz prošlog života, a ne da će u budućnosti prepoznati nekog iz sadašnjosti... Tada bi njegov stih zvučao :
☯️
Zaustavljajući se,
prepoznajem tvoje oči,
tamne kao jutarnje zvezde,
i znam da su pripadale
zaboravljenom sumraku
pređašnjeg života.
☯️
Znao je on mnogo toga, vidio ono što mnogima nije bilo vidljivo, prenio znanje (ono koje se naziva mudrošću) na mnoge što svojim djelima, što u duhovnoj školi koju je osnovao.
Избриши