Ti
si moj život videla iz bliza:
Primiso,
pokret, reč što nisam reko.
Znala
si grč moj i kad stojiš iza.
Slutila
moju bolest na daleko.
Ti
si u mome oku dok još gasne
Videla
prva novog smeha klicu.
A
kad se vratim domu ure kasne
Znala
svu priču samo po mom licu.
Sedim
za stolom i ne znam svog lika.
Pred
ogledalom zalud mi je stati:
U
tvome oku bila mi je slika.
Već
pola mojih stvari s tobom trule.
Niko
me sada ne zna, nit će znati:
Iz
mene zjapi rana mesto nule.
ОдговориИзбришиJoš se ne oporavih od onog tužnog zumbula i njegove ljubičice, kad ti ovo... imaj milosti...
PS. Možda bi pored tragičnih pesama mogao da staviš ono "nije za mlađe od 12 godina", tako da odmah vidim da li da čitam odmah ili prvo da vidim sa srcem svojim u kojoj smo fazi... Nemam ti ja više od 12, što se poezije tiče...
To i jeste poezija, i bol i radost, i tuga i naslada, i sve u jednom kovitlacu... Pa ko izdrži :)
Избриши