Opkolile
me noćas knjige -
Zure
u mene iz svog praha.
Ćutljive
- ko od strašne brige.
Zbijene
- ko od teškog straha.
Ja
znam da svaka kao živa
(Mada
neima oka, uha!)
Za
mene neki govor skriva
U
nepomičnoj urni duha.
I
sve što gledam u njih dublje
Sve
mi se manje mrtvim čine
Te
škrinje mraka, tajne zublje.
Jedne
me mame, druge plaše -
Neznanim
glasom ko iz tmine:
Uđi
u mrtvo carstvo naše!
ОдговориИзбришиJedna od odlika ljubavi - osećaš da te neko/nešto mami, doziva...
...pa makar bila "samo" poezija :)
Избриши
ИзбришиNema "samo" u ljubavi... Sve je vredno! 💙 Sve su ljubavi velike.... :)
Ako jesu ljubavi u njenom pravom značenju :)
Избриши