Sergej Jesenjin - SESTRI ŠURI

"Jesenjin je volio da s njim budu sestre Kaća i Šura. Sa Kaćom je mogao da podijeli svoje radosti i nedaće, imala je dvadeset godina, a prema četrnaestogodišnjoj Šuri, kako je pisala u svojim uspomenama, 'odnosio se kao prema djevojčici, umiljato i nježno'. Ona je do kraja života pamtila ushićenje kad je slavni brat i nju, kao ranije Kaću, doveo iz sela u Moskvu, da nastavi školovanje, oktobra 1924. Volio ih je bezgranično, tepao im: Šurenok i Kaćka, a one su ga obožavale. 

I kakva sreća za Šuru, djevojčicu sa sela, kad je Jesenjin pozvao nju i Sonju (Sonja Tolstoj, poslednja Jesenjinova supruga) da se fijakerom provozaju po Moskvi. Šura je bila ushićena. U svojim uspomenama kaže: 'Kad smo stigli do Pozorišnog trga, Sergej je predložio da svratimo na ručak. I evo, ja sam prvi put u restoranu. Portiri, ogledala, blještavi lusteri – sve to, mene je zapanjilo i zaprepastilo. Vidjela sam sebe u ogromnom ogledalu i bila zabezeknuta: bila sam tako mala, nespretna, obučena seljački i ogrnuta lijepom, ali seljačkom maramom. No, sa mnom su bili Sonja i Sergej. Oni se ponašaju jednostavno i slobodno. I držeći se njih, koračala sam prema stočiću u dvorani sa stubovima. Vidjevši moju smušenost, Sergej se sve vrijeme osmjehivao i, da bi me konačno zbunio, progovorio je. ’Pogledaj, kako si lijepa, kako svi gledaju u tebe’. Pogledala sam po dvorani i uvjerila se da je u pravu. Svi su gledali prema našem stolu. Tada nijesam razumjela da gledaju njega a ne mene i tako sam se zbunila da i ne znam kako sam izašla iz restorana'. 

A već sljedećeg jutra, Jesenjin je napisao četiri pjesme i izdiktirao ih Sonji. U tim stihovima je lik njegove sestre Šure, lijepe i muzikalne djevojke, koja je veći dio vremena provodila s bratom i pjevala mu omiljene pjesme iz zavičaja – svjedoči Sonja. Jesenjin se prema Šuri odnosio naročito blago i o njoj rado pričao prijateljima. 

Jedan od najradosnijih dana u Šurinom životu bio je 11. oktobar 1925: te četiri Jesenjinove pjesme, a svaka sa posvetom 'Sestri Šuri', čitala je u listu 'Krasnaja niva'. Pjesme su raznježena sjećanja na djetinjstvo, čežnja za dobrim i ljudskim u gruboj svakodnevici. Dirljivo nježno pjevao je Šuri – ličila mu je na brezu pred porodičnom kolibom. U ispovjednoj sjeti, moli je da mu pjeva 'što je negda pevala nam majka'“: 

jedna od te četiri pjesme

Sestri Šuri 

Zapevaj mi staru pesmu onu
Što je nekad pevala nam majka.
Ne žaleći nadu što potonu,
Pratiću te tiho iz prikrajka.

Ja znam dobro, pamtim to ganuće —
Nek' mi pesma grudi ustalasa —
K'o da čujem iz rodne nam kuće
Nežni drhtaj majčinoga glasa.

Ti mi pevaj da se, tronut, topim
U zanosu tvoje pesme blage,
Da u trenu, tek što oči sklopim,
Opet vidim one crte drage.

Ti mi pevaj. Uteha si meni:
Ne zavole samo moja duša
I vratašca baštenska s jeseni
I opalo lišće oskoruša.

Ti mi pevaj, nek' se srce seća,
Nek' iz čame sumorne se prene.
Uspomene, slatka, tiha sreća:
Brižna majka, koke pokunjene.

Zauvek sam zbog magle i rose
Zavoleo brezin viti stas
I njezine duge, zlatne kose
I sarafan i vezeni pas.

Zato srce prože slatka jeza —
Zbog te pesme i zbog rujnog vina
Čini mi se: ti si ona breza
Pod prozorom iz srećnih godina.