Sećam se samo da je bila
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.
I da je u nama pre uranka
zamirisao bagrem beo.
zamirisao bagrem beo.
Slučajno se setih neveseo,
jer volim:
da sklopim oči i ćutim.
jer volim:
da sklopim oči i ćutim.
Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.
Ko ne može da počne svoju priču sa:
ОдговориИзбриши"Sećam se samo..." biće da je nešto veliko u životu propustio.
Moja omiljena Crnjanskog ... Skoro ju je Isidora citirala u nekom komentaru kod mene, totalno nevezano za temu posta.
"jer volim:
Избришиda sklopim oči i ćutim.
Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti".
Možda na onom pustom ostrvu...
Uobičajeni pojam "pusto ostrvo" znači da si se igrom prilika našao van civilizacije (napr. posle brodoloma) i moraš da neko vreme tamo živiš. Pitanje glasi šta je to minimalno, najminimalnije i dragoceno, najdragocenije što bi hteo da ti se nađe.
ИзбришиTermin je formulisan još davno. Tada bi, za neku izuzetnu knjigu, rekli da je ona ta koja treba da ti se nađe na pustom ostrvu.
Nikad se nije mislilo na dobrovoljnu izolaciju, kao što si se ti pakovao da odeš tamo...
Znači stvar je trenutka, a ne promišljene odluke.
Naravno, ti mu možeš podariti kontekst koji želiš. Ja više na temu da definišemo pojmove. Ionako imamo isuviše stvari za nerazumevanje ...
Ma znam za značenje pustog ostrva i jedne knjiga koja je najdragocjenija (pošto govorimo o knjigama), koja bi kao jedina ostala ili bila ponesena. Problem je u izboru. Kada bi postojala antologija po mom izboru od nekih 2-3 hiljade strana, onda bi već odluka bila laka. Ovako - bila bi to jedna knjiga iz oblasti joge.
Избриши