J. V. Gete - PJEV DUHOVA NAD VODAMA

Ljudska je duša

slična vodi;

S neba silazi,

k nebu se penje,

i opet dolje

na zemlju mora

u vječnoj mijeni.

Teče s visoke,

strme hridi

čisti mlaz;

Tad pršti ljupko

u oblacnom valu

spram glatke stijene

i, lako dočekan,

prozračan, struji

tiho šumoreći

u dubinu.

Štrče li grebeni

u susret slapu,

pjeni se srdito

s kama na kam

u ponor.

U plitku koritu

šunja se travnjakom

a u mirnu jezeru

pasu svoj lik sva sazviježđa.

Vjetar je ljupki

ljubavnik vala;

Vjetar s dna miješa

zapjenjene vale.

Dušo čovječja,

kako si slična vodi!

Sudbo čovječja,

kako si slična vjetru.