Osjećam živo da sam list na grani
što se iz zemlje tajnim sokom hrani.
Nemir me trza i vjetar još brži
savija, trese. Al’ me korijen drži
savija, trese. Al’ me korijen drži
i ne da još da kao sjenka žuta
padnem u blato negdje pokraj puta;
padnem u blato negdje pokraj puta;
još ne da da me na samotnoj stazi
okrutna noga prolaznika zgazi.
okrutna noga prolaznika zgazi.
Korijen me čuva. Dobra zemlja hrani.
Osjećam se živo da sam list na grani...
Osjećam se živo da sam list na grani...
ОдговориИзбришиLepo... sam i svoj, a ipak deo celine; ima osećaj pripadanja i zaštićenosti... Život je tako lep, bez obzira što je postojanje kraja izvesno! :)
Individualac ali onaj društveni. Podsjeti me na onaj citat Majde Rijavec o samoostvarenim osobama.
Избриши
ИзбришиHaha, a ja sam sve vreme mislila na šta me podseća... Upravo na taj citat. Šta ti je mladost, odmah se setiš :)
:) :) :)
Избриши