Federiko Garsija Lorka – OVO JE PROLOG

Knjiga je pjesama

kao umrla jesen:
stihovi su lišće
crno na zemlji bijeloj.

A pjesnik razumije
sve što je nerazumljivo
i stvari što se mrze
on drugima zove.

Njemu je znano da su
sve staze nemoguće
i zbog toga noću
po njima tiho hoda.

Poezija je gorčina,
nebeski med što teče
iz nevidljiva saća
što ga stvaraju duše.

Ljupke knjige stihova
zvijezde su što prolaze
kroz nijemu tišinu
u kraljevstvo ničega,

ispisujući po nebu
svoje strofe od srebra.